Prvi korak u otpočinjanju vlastitog biznisa, u unošenju promjena u postojeći biznis ili kompaniju, jeste razmišljanje o tome koja bi to vrsta biznisa mogla biti, odnosno kako doći do dobre poslovne ideje.
Na prvi pogled može da izgleda da je uspješan biznis prosto stvar inspiracije srećnog preduzetnika koji se usred noći probudio sa genijalnom idejom koja mu donosi milione. Ovako nešto se događa, ali veoma rijetko. U velikom broju slučajeva poslovne ideje su rezultat nekih drugih okolnosti.
Preduzetništvo podrazumijeva novi način razmišljanja, ponašanja i djelovanja. Ono podrazumijeva snažan poslovni duh, marljivost, ideje, stvaranje preduzetničke klime i jačanje individualne inicijative, naročito u malim i srednjim preduzećima.
Preduzetničko ponašanje odlikuje se određenim zajedničkim obilježjima, uključujući spremnost za ulazak u rizik i smisao za samostalnost. Ono se može razviti u bilo kojoj vrsti poslovne djelatnosti. Nova radna mjesta sve više se otvaraju u malim i srednjim preduzećima. Stoga je neophodno, u skladu sa smjernicama Akta o malom biznisu EU, stvarati povoljan ambijent za razvoj preduzetništva i u Republici Srpskoj.
Neki preduzetnici mogu odlučiti da rade nešto što su radili ranije kada su bili zaposleni negdje drugo, neki mogu preuzeti nečiju ideju, neki se mogu uključiti u već uhodani biznis i slično. Kada se počne razmišljati o novim poslovima, treba se prisjetiti izreke „kupac je bos“ i zato je najbolje sebi postaviti pitanje: „Šta je to što ljudima treba, šta oni žele?“
Najčešće primjenjivane metode dolaska do poslovnih ideja su:
- Kopiranje nekog postojećeg biznisa;
- Kupovina postojećeg biznisa;
- Franšizing;
- Otcjepljenje (“spin off“);
- Umjetnost i zanati;
- Inovacije;
- Lično iskustvo;
- Hobi i sport;
- Tehnike koje podstiču intuitivno razmišljanje;
KOPIRANjE NEKOG POSTOJEĆEG BIZNISA
Najčešći način da se formira poslovna ideja jeste kopiranje nekog postojećeg biznisa. Ako se u okruženju uoči potreba za nekim proizvodom i uslugom kojih nema dovoljno, ta praznina može da se popuni tako što će se ući u proizvodnju ili prodaju takvog proizvoda ili usluge.
Skoro svaka prodavnica je primjer za ovaj način dolaska do poslovne ideje. To je slučaj i s lokalnim novinama i časopisima, organizovanjem rekreacije, učenja stranih jezika, obuke na računarima i sl. Za preduzetnike je ponekad dobro otići u neki drugi grad, ili državu i posmatrati šta sve tamo postoji. Naravno uz određenu dozu opreznosti, jer ne može se baš sve prekopirati zbog različitih navika, kulturne različitosti i sl.
KUPOVANjE POSTOJEĆEG BIZNISA
Ovo je takođe popularan način dolaženja do poslovne ideje, mada vrlo rizičan. Iskustva pokazuju da je najveći broj preduzeća koja propadnu u startu, nastao upravo na ovaj način.
Prije donošenja odluke o kupovini postojećeg biznisa treba dobro razmotriti sve elemente, a jedno od prvih pitanja koje sebi treba da postavite je: Zašto postojeći vlasnik želi da proda svoj biznis? Da li je razlog u lošoj lokaciji, lošem proizvodu koji nema kupce i sl?
FRANŠIZING
Franšizing podrazumijeva kupovinu poslovnog imena, imidža i poslovnog znanja. Sa franšizingom se dobija biznis koji je već provjeren i iza kojeg stoje profesionalci. Od njih se dobija obuka i sva uputstva potrebna za uspjeh, a njima je stalo da oni kojima daju franšizu uspiju, jer dobijaju procenat od prihoda novog biznisa.
Sa franšizingom je potreban veći početni kapital, jer se franšizoru mora platiti poslovno iskustvo i provjereni proizvod/usluga. Zauzvrat, on može da postavi cijeli novi biznis, od pravne strane do obuke zaposlenih, da pomogne u nabavci opreme i sirovina itd. Naknada koja se plaća franšizoru, obično nedeljno ili mjesečno, je procenat od prodaje (od 2 do 20%).
OTCJEPLjENjE – SPINN OFF
Ovo je čest način formiranja preduzeća na Zapadu koji se stimuliše naročito zbog mogućnosti da se u otcijepljenim preduzećima razviju nove ideje i novi proizvodi. Smatra se i dobrim načinom stvaranja novih preduzeća u društvima u tranziciji, tako što bi se odvojili vitalni dijelovi ranijih društvenih preduzeća koji bi onda nastavili samostalno da djeluju.
Dobri primjeri otcjepljenja su kada se, recimo, služba za dizajn iz nekog preduzeća odvoji i nastavi da pruža svoje usluge samostalno. To može da bude slučaj i sa službom održavanja, servisiranja, transporta i sl.
UMJETNOST I ZANATI
Umjetnost i zanati mogu da budu dobar put za razvijanje vlastitog biznisa. Ljudi koji imaju neki poseban talenat ili zanat, kod razmišljanja o otpočinjanju biznisa polaze od znanja koja imaju. Glavno ograničenje za ovu vrstu biznisa je distribucija i prodaja vlastitih proizvoda.
Vrlo je važno da se identifikuje stvarno tržište koje mora da bude dovoljno široko da omogući preživljavanje firme u dužem periodu, a velika pažnja mora da se posveti i promociji.
INOVACIJE
Inovacije se generalno smatraju težim putem otpočinjanja biznisa, ali ako se pokažu uspješnim, mogu da obezbijede uspjeh na duži rok i budu vrlo profitabilne.
Na prvi pogled čini se da je najteže smisliti nešto novo, ali mnogo je teže prodati i ubijediti publiku koja, po pravilu, teško prihvata novine.
LIČNO ISKUSTVO
Ovo je čest način otpočinjanja uspješnog biznisa. Naprimjer, nudite nekom kupcu proizvod, a on vam kaže da bi radije kupio neki drugi koji ne može da nađe na tržištu. U tom slučaju treba anketirati isti krug potencijalnih kupaca i preorjentisati se na novi proizvod.
HOBIJI I SPORTOVI
Hobiji i sportovi kojima se bavite mogu da budu dobar izvor biznisa (časovi aerobika, tenisa i sl.). Isto tako, čest je slučaj da kad poznati sportisti otvore prodavnicu ili restoran, ne moraju da troše mnogo novca na reklamu jer je njihova popularnost reklama sama po sebi.
TEHNIKE KOJE PODSTIČU INTUITIVNO RAZMIŠLjANjE
Savremena praksa objedinila je brojne spoznaje, metode i iskustva kojima se traže putevi do novih preduzetničkih ideja. Veći dio tih metoda i tehnika polazi od pretpostavke da se kreativnost može u određenoj mjeri stimulisati, razviti, ili steći poslovnim iskustvom ili proširenjem osnovnih znanja.
Najčešće korišćene tehnike koje podstiču intuitivno razmišljanje u praksi su: „Brainstorming” metoda, “Delphi” metoda i „Sinektička“ metoda.
„Brainstorming” metoda
Ova tehnika sastoji se u organizovanju kreativnog sastanka na kojem se prikupljaju stavovi, mišljenja i ideje. Traži se potpuno slobodno iznošenje ideja i prijedloga koji se kasnije rangiraju prema njihovoj važnosti.
Ova tehnika koristi se, ne samo za dolaženje do novih poslovnih ideja, već i za rješavanje određenih problema u poslovanju i uvođenje određenih promjena u posao.
“Delphi” metoda
Primjena ove metode podrazumijeva pojedinačno ispitivanje (najčešće intervjuisanje pomoću adekvatnog upitnika) nosilaca ključnih poslovnih zadataka kako bi se utvrdili njihovi stavovi, prijedlozi i ideje. U drugom krugu ispitivanja, oni brane iznesene stavove i vremenom dolazi do kristalizacije konačnih stavova, prijedloga i ideja.
„Sinektička“ metoda
Ova metoda takođe predstavlja specifični oblik diskusije radi pronalaženja ideja, rješavanja određenih problema i sl. Diskusioni tim čini 5 do 7 osoba različite stručnosti i obrazovanja. Problem, cilj i plan se detaljno razlažu dok ga ne shvate svi članovi tima, a zatim se problem „otuđuje“ – pronalazi se sličnost u prirodi i sl. Uz pomoć takvog apstraktnog skretanja od početnog problema traži se i pronalazi rješenje. Ono može da se graniči i sa fantazijom , pa organizator diskusije mora obraditi tako dobijene rezultate i izvući korisne spoznaje i zaključke.
